GIOVANNI BATTISTA PIRANESI
Sarkofag carice Marije Honorije, [1762.], između 1870. – 1925.
Sepulchrum Mariae Honoriae Imp. Uxoris
iz serije Campius Martius Antiquae Urbis Romae, 1762.
bakropis, kalkografski otisak
192 x 294 / 399 x 488 mm
industrijski proizvedeni papir
signature nema
natpis na svitku u dnu prikaza: Sepulchrum Mariae Honorij Imp. Uxoris, Stiliconis filiae, ex Syenite Lapide, reper= / tum in Basilica Vaticana, in Cella Regis Galliarum, Paullo III. Summo pontifice / Vid. Seriem aedific. post Ichnog. magn. Campi Martij sub lit. S.
natpis gore desno na prikazu: 447. a Pl. 34
dolje u desnom kutu otiska dva okrugla pečata: stari pečat GK i suhi pečat Regia Calcografia di Roma
podrijetlo: KOMZA
inv. br. KG HAZU 334
Otisak matrice s prikazom Sarkofaga carice Marije Honorije objavljen je kao prva vinjeta od četiri u seriji Campus Martius Antiquae Urbis Romae (Il Campo Marzio dell’ Antica Roma) 1762., koju Giovanni Battista Piranesi potpisuje s Ioannis Baptistae Piranesii Antiquariorum Regiae Societatis Londinensis Socii ističući nedavno stečeno članstvo u londonskom Društvu antikvara (1757.). Izdanje nosi novu adresu Piranesijeve grafičke radionice u palači Tomati u Via Felice (danas Via Sistina). Piranesi je za ovo dvojezično izdanje na latinskom i talijanskom gravirao četrdeset i osam ploča s motivima veduta i topografskih pogleda, četiri ploče za velike vinjete, ploče za dvije naslovnice te dvije male ploče za kapitalna slova prvog poglavlja. U izvornom izdanju ispod ove velike vinjete latinska je posveta Robertu Adamu. Rad na seriji započinje 1757. godine (Zamboni, 1978., str. 44). Vedutama pitoresknih ruina, simulacijama izvornih izgleda spomenika te planimetrijom najnaseljenijeg i najizgaženijeg dijela Rima šesterodijelne karte Iconographia Campo Marzio, apoteoze potencijalnog urbanog razvoja beskonačnih mogućnosti (Wilton-Ely, 2006., str. 222) Piranesi gradi utopiju o megalopolisu (Wilton-Ely, 2006., ibid.). Vodeći se dostupnim arheološkim spoznajama i vizijama, argumentira urbanu veličanstvenost Rima na obali Tibera. Odvažnim projektiranjem imperijalne prošlosti iznosi stav o prijekoj potrebi planske urbanizacije grada i izgradnje nužnih javnih sadržaja u sadašnjosti. Zbog složenosti i smjelosti koncepcije, stručnjaci se slažu kako je ova serija najznačajnije i najčudesnije Piranesijevo izdanje (Wilton-Ely, 2006., ibid.).
Otisak koji se nalazi u Kabinetu grafike na prikazu nosi numeraciju i oznake 447. a Pl. 34. što ih je na matricu dodala francuska nakladnička kuća Firmín Didot, koja je otkupila Kalkografiju braće Piranesi 1829. godine i u čijem je vlasništvu bila do 1839., kada prelazi u vlasništvo Vatikanske komore (Camera Apostolica) kao integralni dio Vatikanske kalkografije (Calcografia Camerale), koja je 1870. godine preimenovana u Regia Calcografia di Roma, a 1945. u Calcografia Nazionale, danas u sastavu Nacionalnog instituta za grafiku (Instituto Nazionale per la grafica). Kako grafički list, osim numeracije, u donjem desnom kutu ima utisnuti suhi žig Regia Calcografia di Roma, možemo zaključiti da je kalkografski otisak nastao između 1870. i 1925. godine (v. Robinson, 1970., str. 180), vjerojatno kao slobodni list.
Katalog raisonné: H. Focillon, kat. 432; A. M. Hind, str. 85; J. Wilton – Ely, kat. 563; L. Ficacci, kat. 485.
Ana Petković Basletić