Veduta mosta Salario, [oko 1754.], oko 1761.

Veduta del ponte Salario

iz serije Vedute di Roma, 1745. ili 1747. – 1778.

bakropis

410 x 621 / 496 x 705 mm (obrezani list)

ručno rađeni papir

signatura na margini otiska, dolje desno ispod natpisa: Gio. Batta. Piranesi F.

adresa na margini otiska otiska, u sredini, ispod natpisa naslova: presso l’ autore a Strada Felice nel Palazzo Tomati vicino alla Trinità dei monti. A paoli due e mezzo

natpis dolje na margini otiska, lijevo i desno ispod prikaza (legenda): Esso fu fabbricato da Narsere sull’ Anione due miglia lontan da Roma, ed é fra i ponti antichi / l’ unico rimasto intero à nostri tempi. 1. Lapide di marmo nel poggio del ponte colla me= / moria di Narsete scolpita dalla prte interna. 2. 3. Torricella ed altri muri fabricati poste= / riormente. 4. Modelli usati nella costruzione dell’ arco, e lasciativi per comodo de di lui fortuiti risarci= / menti. 5. Cavo in cui era uno de’ detti modelli caduto. 6. Archi fatti in difesa del Ponte dall’ impeto della acque / nelle escrescenze del Fiume. 7. Fiume Anione, overo Toverone. 8. Via Salaria. 9. Avanzo di antico Sepolcro investito / da fabbriche moderne

II. stanje ploče

podrijetlo: Strossmayerova galerija starih majstora HAZU

inv. br. KG HAZU 4334

Most Salario premošćuje rijeku Aniene na via Salaria, putu soli, koji je povezivao Rim i Aesculum (današnji Ascoli Piceno) na jadranskoj obali. Izgradili su ga Etruščani, od kojih su Rimljani preuzeli gradnju mostova i akvedukata. Most je već za osvajanja Napoleonovih trupa 1798. jako nastradao i s vremenom je sve više gubio svoj izvorni izgled, koji je konačno nepovratno izgubljen nakon opsežene i potpune rekonstrukcije 1930.

Mostovi su zdanja u kojima se ogleda kako uzvišenost rimske arhitekture, tako i etrursko nasljeđe, stoga kao tema zauzimaju važno mjesto unutar opusa Giovannija Battiste Piranesija, zagovaratelja rimske arhitekture i njezine autonomije u odnosu na grčku umjetnost. Pojavljuju se od najranijih grafika i izdanja, poput malih veduta iz Varie vedute di Roma antica e moderna (most S. Angelo) oko 1741., Pianta del corso del Tevere (6 mostova) iz 1744., Prima prte di architettura e prospettive (Ponte Magnifico) iz 1743. ili Antichità romane dei tempi della Repubblica e dei primi imperatori (Ponte di Rimino) iz 1748. i protežu se kroz mnoge serije i djela. Najbrojniji primjeri mostova nalaze se u četvrtom svesku serije Antichità Romane iz 1756. Za Vedute di Roma, već spomenutu kultnu seriju, uz Pogled na most Salario, Piranesi radi kroz godine još tri pogleda na mostove S. Angelo (oko 1754., H. 29.), Molle (oko 1762., H. 64.) i Lucano (oko 1763., H. 69.).

Prema detaljnom katalogu A. M. Hinda za Pogled na most Salario zabilježeno je ukupno pet stanja ploče; naš otisak, s cijenom lista i novom adresom palače Tomati, u kojoj se Piranesi udomaćio 1761. i u kojoj ostaje do smrti, odgovara drugom stanju matrice.

Otisak se može tumačiti i u kontekstu rivalstva između Giovannija Battiste Piranesija i Sicilijanca Guseppea Vasija (1710. – 1782.) za vodeću poziciju grafičara Rima. Uspoređujući Vasijeva izdanja Della magnificenza di Roma antica e moderna (10 knjiga od 1747. do 1761.) i Piranesijeve Veduta di Roma, šest veduta neposredno se poklapa (Rosenfeld, 2006., str. 74), a među njima je i veduta mosta Salario (Vasi, knj. V). Vedute obojice autora nose isti naslov i datirane su iste godine (1754.), iako postoji mogućnost nešto kasnije datacije za Piranesijev list. Zamjetne su značajne razlike na tehničkoj i stilskoj razini. Dok Vasi zadržava svoj stil konstantnim, Piranesi, s namjerom oblikovanja vlastitog iskaza te probitka na scenu, tijekom vremena mijenja i razvija vlastiti umjetnički idiom koji se poslije drugog venecijanskog boravka sve više preobražava iz pitoresknog i klasičnog u sublimno i evokativno. U slučaju mosta Salario taj se pomak očituje u ´crnom stilu´, odnosno kontrastima i tonskim valerima, suženom kadru, usmjerenom na motiv, perspektivnim skraćenjima pogleda iskosa (scene per angolo) te postavljanjem visokog očišta iz blizine. Most i toranj uznosito se i nametljivo izdižu svojom nedostižnošću obuzimajući i zanoseći promatrača.

Piranesi kao autor grafičar, u kojem je objedinjena invencija i metjerstvo, dovodi do obrata paradigmatskog odnosa medija slikarstva i grafike, o čemu svjedoči otisak Pogled na most Salario, kompozicija koja je nesumnjivo bila predložak za istoimenu sliku iz 1775. njegova prijatelja i slikara Huberta Roberta (danas u Nacionalnoj umjetničkoj galeriji (National Gallery of Art) u Washingtonu).

Katalog raisonné: H. Focillon, kat. 744; A. M. Hind, kat. 31; J. Wilton – Ely, kat. 180; L. Ficacci, kat. 918.

Ana Petković Basletić