Giovanni Battista Piranesi i vedutistički odjeci

/ Iz fundusa Kabineta grafike HAZU
Nakon stotinâ knjiga, studija te izložbi diljem svijeta posvećenih vrijednosti i opusu Giovannija Battiste Piranesija (1720. – 1778.), taj jedinstveni umjetnik ne prestaje nas očaravati, a njegove grafike još nas uvijek zapanjuju snagom i oduševljavaju ljepotom. Međunarodna baštinska zajednica nizom pojedinačnih memorijalnih izložbi istaknutih muzejskih institucija od Rima i Londona preko Bassana del Grappa, Venecije, Rotterdama, Kopenhagena i Berlina pa sve do New Yorka obilježava tristotu godišnjicu rođenja toga posljednjeg velikog starog majstora talijanske grafike i najvećega grafičkog genija nakon Rembrandta.[1] Rođendanskom jubileju pridružuje se i Kabinet grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izložbom iz fundusa Giovanni Battista Piranesi i vedutistički odjeci.

Nakon stotinâ knjiga, studija te izložbi diljem svijeta posvećenih vrijednosti i opusu Giovannija Battiste Piranesija (1720. – 1778.), taj jedinstveni umjetnik ne prestaje nas očaravati, a njegove grafike još nas uvijek zapanjuju snagom i oduševljavaju ljepotom. Međunarodna baštinska zajednica nizom pojedinačnih memorijalnih izložbi istaknutih muzejskih institucija od Rima i Londona preko Bassana del Grappa, Venecije, Rotterdama, Kopenhagena i Berlina pa sve do New Yorka obilježava tristotu godišnjicu rođenja toga posljednjeg velikog starog majstora talijanske grafike i najvećega grafičkog genija nakon Rembrandta.[1] Rođendanskom jubileju pridružuje se i Kabinet grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izložbom iz fundusa Giovanni Battista Piranesi i vedutistički odjeci.

Slavljenička prigoda potaknula nas je da se, nakon predstavljanja talijanskih starih majstora kroz povijesni razvoj grafičke umjetnosti u Italiji,[2] posvetimo bakropisima obitelji Piranesi, jednoj od rijetko većih majstorskih sastavnica Stare zbirke i zbirke 19. stoljeća. U Kabinetu grafike čuva se ukupno četrdeset i devet grafika Piranesijevīh, od kojih je dvanaestak Giambattistinih, dok su ostali radovi njegova sina Francesca. U nedostatku cjelovitog majstorova opusa ili njegovih integralnih cjelina, izložba umjesto monografskog pristupa širi kontekst predstavljanja odjecima Giambattistinih djela kako u radovima njegova sina Francesca tako i unutar grafičke produkcije veduta drugih grafičara na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, nastalih za tržišne potrebe Grand Toura i ranih turista. Bez obvezujuće ukupnosti stvaralaštva, fokusiranim pogledom izbliza na naš manji uzorak umjetnikove opsežne produkcije, prvenstveno na listove antologijske serije Vedute di Roma (od 1740-ih do smrti) te rasute listove serijâ Antichità Romane de’ Tempi della Repubblica e de’ primi Imperatori (1748.), Campius Martius Antiquae Urbis Romae (1762.), Vasi, Candelabri, Cippi, sarcofagi, tripodi, lucerne ed ornamenti antichi (1778.) i Différentes vues de quelques Restes de trois grands Edifices qui subsistent encore dans le milieu de l’ ancienne Ville de Pesto autrement Posidonia qui est située dans la Lucania (1778.), produbljujemo katalošku i interpretativnu obradu radova uspostavljajući kronološke granice te trasiramo genezu umjetničkog rukopisa u vremenskoj progresiji. Sistematizacijom listova unutar stvaralaštva i kasnijih kalkografskih izdanja te konteksta vremena ocrtavamo fizionomiju autorskog opusa kroz tri ključne Piranesijeve preokupacije – arheologiju, vedutizam i primijenjenu umjetnost, ali se i dotičemo složenog pitanja difuzije i brojnosti naklada koje nadilaze Piranesijev životni vijek, pritom upozoravajući na problematiku kvalitete naknadnih izdanja te aporije autorstva oca i sina u kasnijim serijama. Izložbenu jezgru reprezentativnih grafičkih listova Giovannija Battiste Piranesija proširili smo na odabrane grafike iz serije Antiquités de la Grande Gréce[3] (1804. – 1807.) njegova sina Francesca, najbližeg Giovannijeva sljedbenika i nastavljača, te na desetak ostvarenja nekolicine talijanskih klasicista u kojima se prepoznaju odjeci vedutističkih kompozicija velikog majstora. Proširenjem referencijalnog okvira na sina i rimske vedutiste s jedne strane otvaramo pitanje odnosa i valorizacije Francescova djela u sjeni oca, dok s druge kontekstualiziramo kulturološki fenomen Grand Toura, kao i sretan usud kultnih veduta nenadmašnog Giovannija Battiste Piranesija.

Ana Petković Basletić

 

[1] Uvod u slavljeničku 2020. godinu bila je izložba De duizeling wekkende verbeelding van Piranesi održana u Umjetničkome muzeju (Kunsthal) u Rotterdamu (25. 5. – 1. 9. 2019.), a slijedile su Piranesi drawings: visions of antiquity u Britanskome muzeju (British Museum) u Londonu (20. 2. – 9. 8. 2020.), Piranesi Roma Basilico u Palači Cini (Palazzo Cini) u Veneciji (20.6. – 22. 11. 2020.), Giovanni Battista Piranesi Architetto senza tempo u Palači Sturm (Palazzo Sturm) u Bassanu del Grappa (21. 6. – 1. 10. 2020.), Das Piranesi-Prinzip u Umjetničkoj biblioteci (Kunstbibliothek) u Berlinu (4. 10. 2020. – 7. 2. 2021.) te važna izložba Piranesi: Sognare il sogno impossibile u Nacionalnom institutu za grafiku (Instituto nazionale per la grafica) u Rimu (15. 10. 2020. – 31. 1. 2021.). Niz će zaključiti dvije izložbe najavljene za 2021. godinu, Piranesi u Državnom muzeju za umjetnost (Statens Museum for Kunst) u Kopenhagenu te Sublime Ideas / Drawings by Giovanni Battista Piranesi u muzeju/biblioteci Morgan Library and Museum u New Yorku.

[2] Grafika starih majstora u Italiji 16. i 17. stoljeća (2005.) i Grafika u Italiji 17. i 18. stoljeća (2005./06.) dvije su studijske izložbe iz fundusa Kabineta grafike autorice Margarite Sveštarov Šimat.

[3] Kabinet grafike u fundusu čuva gotovo cjeloviti drugi svezak te serije posvećen starinama Pompeja (opširnije vidi pod: Francesco Piranesi). Kako su mnogi listovi pristigli u fundus u iznimno lošem stanju, mnoge čekaju zahtjevni restauratorsko-konzervatorski zahvati, zbog čega predstavljamo izbor.