Mramorna antička vaza na pogrebnoj urni

GIOVANNI BATTISTA PIRANESI

Otisak Mramorna antička vaza na pogrebnoj urni pripada drugom svesku serije Vasi Candelabri Cippi sarcofagi tripodi lucerne ed ornamenti antichi na temu dekorativne plastike all’ antica. Serija je objavljena 1778. godine, grafike su ranije izlazile kao slobodni reklamni listovi za Piranesijevu trgovinu antikvitetima, odnosno prodajnu zbirku Museo del Cavalier Piranesi u palači Tomati u Via Felice (danas Via Sistina).

Bakropisi Giovannija Battiste Piranesija nastali su između 1768. i 1778. (Focillon, 1918., str. 96 i Hind, 1922., str. 87), izuzev pet grafika potpisanih s Piranesi F., među kojima je i ovaj bakropis, i jednog lista potpisanog s P. F.; ostali uglavnom nose Piranesijev potpis s plemićkom titulom (v. Galić, 2002., str. 26). Recentni istraživači tvrde da otisci cirkuliraju kao svezak već 1773. (Bevilacqua, 2016., str. 213). Prema katalogu iz 1792. godine, serija, zajedno s dodacima sina Francesca i bez naslovnica, broji ukupno 110, ako se duple table broje kao jedna (Hind, 1922., str. 87), odnosno 112 listova (Focillon, 1918., str. 96). Francesco je dopunio izdanje s devet otisaka nastalih između 1779. i 1791. (Galić, 2002., str. 12, 26). Maurizio Calvesi u katalogu izložbe Giovanni Battista e Francesco Piranesi (1967./68.) smatra da je serija rad radionice (Calvesi, 1967./68., st. 41) te Francescu pripisuje, uz šest potpisanih, ukupno devetnaest ploča (v. Calvesi, 1967./68., str. 44). Toj tezi u prilog ide krut linearni duktus, kao i navod o Piranesijevoj radioničkoj produkciji i radu brojnih suradnika kojima od 1770. godine majstor, uz upute i nadzor, prepušta sve više poslova u procesu oblikovanja njegove autorske invencije (v. Bevilacqua, 2016., str. 223). Ipak, ta činjenica ne umanjuje vrijednost ovog kompendija ´bizarnih´ uporabnih dekorativnih predmeta, koji će, zajedno s ranijom serijom Diverse maniere d’ adornare i camini (1769.), uzrokovati revoluciju ukusa te širenja nove mode u opremanju interijera. Osim kao sredstvo propagande i društvene promidžbe, zahvaljujući navodima vlasništva za predmete na listovima – uglednike i njihove zbirke te muzeje, ova serija otkriva nam mnogo o ukusu i kulturi njegova vremena i o razmjerima Piranesijevih međunarodnih društvenih poznanstava i veza.

Otisak u Kabinetu grafike donosi primjer Piranesijev, eklekticističke transgresije na tragu capriccia, odnosno reinterpretacije vaze u duhu antike. Nastala je stapanjem antičkih fragmenata, vaze i urne, preoblikovanih u novi maštoviti uporabno-dekorativni sklop koherentnog semantičkog sustava klasicističke sintakse. Ovaj list pripada skupini grafika iz serije potpisanih s Piranesi F. Osim podatka da se vaza može kupiti kod umjetnika u radionici, izostaju podaci o uglednom vlasniku. Numeracija arapskim brojevima u gornjem desnom kutu uobičajena je za francuska izdanja nakladničke kuće Firmín Didot. S obzirom na to da Maria Castelli Isola navodi kako Piranesijeve matrice s numeracijom izdavačke kuće Firmín Didot za seriju Vasi … ed ornamenti antichi idu od rednog broja 505. do broja 618. (Castelli Isola, 1978., str. 75), što uključuje i broj s našeg otiska (586.a), te da nema suhog žiga Regia Calcografia di Roma (ime nosi od 1870.), skloni smo zaključiti da se radi o mogućem francuskom kalkografskom izdanju, koji se tiskao između 1835. i 1839. (Hind, 1922., str. 5). Ipak, datacija lista može biti i kasnija jer, prema mišljenju Anne Grelle, koje donosi Anđelka Galić, redni brojevi od 505. do 618. upisani su na Piranesijeve matrice između 1841. i 1844. godine (v. Galić, 2002., str. 40, bilj. 24).

Cjelovito I. stanje ove serije čuva se u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu (Galić, MUO, Zagreb, 2002.).

Katalog raisonné: H. Focillon, kat. 683; A. M. Hind, str. 87; J. Wilton – Ely, kat. 970; L. Ficacci, kat. 815.

Ana Petković Basletić