GIOVANNI BATTISTA PIRANESI
Pogled na Amfiteatar Flavijevaca, zvan Kolosej, oko 1776.
Veduta dell’ Anfiteatro Flavio detto il Colosseo
iz serije Vedute di Roma, 1745. ili 1747. – 1778.
bakropis
502 x 713 / 535 x 748 mm (obrezani list)
ručno rađeni papir
signatura na svitku dolje desno u prikazu, ispod legende dolje desno: Cav. Piranesi Fec.
natpis na svitku dolje lijevo u prikazu (legenda): VEDUTA DELL ANFITEATRO FLAVIO DETTO IL COLOSSEO / A Mancano i Gradi, e le Sostruzioni, B, che regge – / vano i detti Gradi. / C Manca la Vota, dopra cu vi era il Podio, ove se- / devano i Consoli, il Senato, i Sacerdoti, e le Vergi- / ni Vestali, le quali stavano dirimpetto al Pretorio. / D Sedeva l’ Ordine Equestre. / E Manca la Loggia, O Pulvinare per l’ Imp.e e sua Cor.te / F Gradi, di dove scendeva l Imp.e Tito delle sue Terme.
natpis na svitku dolje desno u prikazu (legenda): I Soldati pretoriani erano quì disposti, e ne’ passaggi. / H sedeva la Gioventú nobile co’ loro Pedagofhi, eda l- / tri attimenti ai Collegj, e Persone di rango / K Sedevano le Donne. / L Scale per salir sopra a legar i Canapi per situar la Tenda / M Cappellette, e Croce nel mezzo, e Chiesa moderna. / N Manca la Circoferenza esterna. / O Avanzi di Stuchi lavorati a grottesco.
dolje u lijevom kutu otiska okrugli pečat: tintom otisnuti stari pečat GK
I. stanje ploče
podrijetlo: KOMZA
inv. br. KG HAZU 335
Pogled na Amfiteatar Flavijevaca, zvan Kolosej, ikonička je veduta koja pripada nizu slobodnih grafičkih listova kultne serije Vedute di Roma. Prema recentnim istraživanjima, pretpostavlja se da Giovanni Battista Piranesi započinje raditi na seriji u Rimu prije drugog odlaska u Veneciju, oko 1745. (vidi. Battaglia, 2006., str. 119), a ne, kako se donedavno smatralo, poslije povratka iz Venecije oko 1747., i da na njoj radi gotovo do kraja života. Ovaj otisak pripada velikim kasnim vedutama nastalima u posljednjem Piranesijevu stvaralačkom razdoblju (1770. – 1778.), u kojem njegove vizije imperijalnog i ´suvremenog´ Rima dosežu apsolutni vrhunac umjetničke interpretacije. U tom razdoblju Piranesi se vraća nekim ranijim rješenjima i prikazima spomenika kako bi im dao zreliji pogled u trenutku stvaralačkog klimaksa, kulminaciji inventivnosti i metjerstva. Još od serije Antichità Romane de’ Tempi della Repubblica e de’ primi Imperatori tema amfiteatra dugo je i u dobroj mjeri prisutna u Piranesijevu opusu. U spomenutoj seriji iz 1748. u malim vedutama pojavljuju se Kolosej (F. 53) te amfiteatri u Puli (F. 65) i Veroni (F. 67) te je zamjetna stidljiva upotreba ptičje perspektive. U seriji Antichità Romane (1756.) nove varijacije prikaza Koloseja jesu voluminozan pogled na vanjštinu spomenika (F. 215) te segmentni pogled na strukturu i tvarnost njegove unutrašnjosti (F. 216). U seriji Rimskih veduta Kolosej uprizoruje ukupno četiri puta kroz dulji vremenski period. Prvi pogled na Kolosej datira oko 1757. (F. 758; H. 57) i predstavlja bolju i veću inačicu primjera pogleda na vanjštinu spomenika iz serije Antichità Romane (1756.), slijedi šira panoramska veduta Koloseja u koju je uključen i Konstantinov slavoluk (oko 1760., H. 56; F. 805), da bi opet iz novog motrišta napravio pogled prema unutrašnjosti Koloseja (oko 1766., H. 78; F. 760) te zaključio niz ovom vedutom iz 1776. Posljednji primjer varijacije pogleda na Kolosej, najveći antički amfiteatar uopće, zoran je uzorak Piranesijeva poetičnog stila (v. Höper, 1999.) i ultimativan primjer Piranesijeve metodologije koju je Wilton-Ely definirao kao poetsko uvećanje fizičkih činjenica (Lui, 2006., str. 87, bilj. 83). Prikazom Koloseja iz ´zraka´ Piranesi omogućava zdanju da monopolizira kadar: potencirajući širinu, vrtoglavu visinu i dramatičnost osvjetljenja te prevladavajući materijalnu stvarnost. Smjelom monumentalnom pretjeranošću, bez narušavanja tektonike, Piranesi rasplinjuje granicu između realne arhitekture i umjetničke vizije utrobe arene postižući novi sublimni doživljaj prostora u koji je ugrađena ideja dojmljive grandioznosti. Piranesi prefiguracijom prostora odstupa od stvarnosti zamišljanjem pogleda koji nije mogao sagledati ni iskusiti s te visine; ipak, ne stvara lažan prostor već novo evokativno iskustvo unutrašnje praznine konstrukcijskog kostura blistave monumentalnosti. Ekspresivnom snagom tehnike, dramaturgijom kompozicije te voluminoznošću spomenika gradi dojmljiviji pogled negoli je on zaista takav u stvarnosti.
Prema detaljnom katalogu A. M. Hinda, za Pogled na Amfiteatar Flavijevaca, zvan Kolosej zabilježena su ukupno četiri stanja ploče; naš otisak s naslovom, legendom i signaturom s titulom viteza Cav. Piranesi F. odgovara prvom stanju matrice bez numeracija.
Katalog raisonné: H. Focillon, kat.759; A. M. Hind, kat. 126; J. Wilton – Ely, kat. 259; L. Ficacci, kat. 997.
Ana Petković Basletić