Mapiranje Rima vedutama iz fundusa Kabineta grafike HAZU
Interaktivna karta
Vedutistička produkcija 18. stoljeća prije svega tematizira spomeničke orijentire i vodeće arhitektonske atrakcije za Grand Tour putnike te je neraskidivo vezana uz ikonografiju grada, topografske studije i urbanu fenomenologiju. Posredujući sliku Vječnoga grada i njegovih spomenika, idejno mapira lokacije unutar urbane mreže novog i starog Rima. Na popisu neprikosnovenih remek-djela spomeničke baštine antičkog i ´suvremenog´ Rima našli su se ostaci imperijalnih hramova, foruma, slavoluka ili akvadukata, ali i renesansni i barokni trgovi, palače te crkve, koji su se, prema preporukama ondašnjih vodiča,[1] mogli razgledati kroz osam šetnji u osam dana. Među vedutama Giovannija Battiste Piranesija, nenadmašnog majstora žanra, na temu rimske topografije u našem fundusu nalazimo poglede na Maksencijevu baziliku, otok Tiber, Anđeoski most, crkve Gospe od Loreta i sv. Imena Marijina, trg Monte Cavallo, Amfiteatar Flavijevaca zvan Kolosej, ali i na dva spomenika izvan samih gradskih zidina, crkvu sv. Pavla te most Salario. Pandan su im vedute rimskih grafičara Domenica Prontija, Francesca Morellija, Vincenza Feolija te Pietra Ruge, u čijim pogledima na slavoluk Septimija Severa te Konstantinov i Titov slavoluk, na bazilike sv. Petra, sv. Ivana Lateranskog i sv. Marije, na trg Campidoglija, Hadrianov mauzolej i Kolosej snažno odjekuju Piranesijeve vizije istih.
Vedutizam je popularni metonimijski iskaz urbane topografije i kartografije. Te dvije discipline, poput arheologije, razvijaju se zahvaljujući prosvjetiteljskom duhu istaknutijih rimskih učenjaka i njihovim reformističkim težnjama unaprjeđivanja različitih disciplina uvođenjem znanstveno-empirijskih metodologija. U tom ozračju opat Diego Revillas, markiz Alessandro Gregorio Capponi te opat Antonio Baldani,[2] u nedostatku karte koja bi ocrtavala sve novije urbanističke zahvate i pojedinačne izgradnje – od renesanse, baroka pa sve do sredine 18. stoljeća – kao i rimske ruine unutar gradskih zidina, potiču izradu najtočnije karte Rima ikada napravljene[3]. Za realizaciju tog velikog topografskog projekta 1736. godine angažiran je Giovanni Battista Nolli, slavni geodet, kartograf te arhitekt obitelji Albani.[4] Nakon kompleksnog terenskog rada i mjerenja te analiza ranije kartografije Nolli već 1741. počinje s izradom ploča za kartu Nuova Topografia di Roma, kolokvijalno zvanu Nollijeva karta i Velika karta,[5] koja, temeljeći se na znanstvenim istraživanjima i taksonomiji, objedinjuje i sistematizira stari i novi Rim. Objavljena 1748. godine, zbog jasnoće i točnosti postaje glavnom kartom grada i ikonom novog urbanizma[6]. Tijekom 1743. godine u Nollijevoj radionici radi se i na izradi umanjene inačice karte koja bi bila komercijalnija i pristupačnija.[7] Matrice za Malu kartu Rima (Piccola Pianta di Roma) izradili su Nollijev sin Carlo i Giovanni Battista Piranesi, koji je boravio u Nollijevoj radionici u razdoblju između 1741. i 1743.[8] Piranesi je bio zadužen za oblikovanje i radiranje alegorijskog okvira na margini karte, gdje u jedinstveni pogled sinoptički sažima važne i prepoznatljive rimske spomenike različitih razdoblja, mjerila i lokacija. Mala karta Rima objavljena je iste godine kad i Velika Nollijeva karta.
Zbog neposrednijeg i sveobuhvatnog doživljaja rimskih veduta iz fundusa Kabineta grafike, prikazujemo njihovu prostornu topografiju upravo na Maloj karti Rima[9], koja predstavlja jednu od ključnih etapa u formativnom razdoblju velikog Giovannija Battiste Piranesija.
Ana Petković Basletić
[1] Giuseppe Vasi 1765. godine izdaje priručnik Itinerario Istruttivo per ritrovare con facilità tutte le magnificenze di Roma […] u kojem donosi putni plan obilaska Rima i njegovih ključnih tristo devedeset spomenika. Prvi dan predstavlja najzahtjevniju i najdulju rutu – šetnja kreće od Ponte Molle (Milvio) i završava kod crkve S. Croce in Gerusalemme. Dalje slijede šetnje od Porta Maggiore do Villa Borghese (2. dan); od Via del Babbuino do crkve S. Lorenzo (3. dan); od Via di Ripetta do Palazzo Massimi (4. dan); od S. Andrea della Valle do Isola Tiberina (5. dan); šetnja po Transteveru (6. dan); šetnja od Ponte Sisto do Ponte Trionfale (7. dan); za zadnji dan ostaje šetnja po Vatikanu (8. dan). Vasi nudi još jednu dodatnu ali neobaveznu šetnju od Ponte Salario do Porto.
[2] Vidi Bevilacqua, Mario: The Young Piranesi: The Itineraries of His Formation u M. Bevilacqua, H. Hyde Minor, F. Barry [ur.], The Serpent and the Stylus: Essays on G. B. Piranesi, Supplements to the Memoirs of the American Academy in Rome, supplement no. 4. University of Michigan Press, 2006., str. 23.
[3] Ibid.
[4] Ibid.
[5] Karta je dobila kolokvijalni naziv Pianta grande jer se sastojala od dvanaest matrica. Povezivanjem otisnutih listova karta je mjerila 176 x 208 cm i bila je najveća otisnuta karta do tada.
[6] Stoppani, Teresa: Translucent and fluid. Piranesis’ impossible plan u: M. Frascari, J. Hale, S. Bradley [ur.], From Models to Drawings: imagination and representation in architecture. Critiques. Routledge, London, 2008., str. 104.
[7] Vidi Bevilacqua, Mario: Nav. djelo. 2006., str. 23.
[8] Vidi Bevilacqua, Mario: Nav. djelo. 2006., str. 22.
[9] Mala karta Rima, 1748., iz zbirke Yale University Art Gallery, New Haven. Fotografija je preuzeta s javne domene Yale University Art Gallery (za link vidi pod bibliografija i izvori).